Nakon minute šutnje za poginule dubrovačke branitelje učenicima se obratio gospodin Eduard Čengija, zapovjednik obrane Dubrovnika i već nekoliko godina stalan gost naše škole na ovaj datum. Budući da su dva dana prije učenici osmih razreda posjetili tvrđavu Imperial na Srđu i Muzej Domovinskoga rata, gospodin Čengija govorio je o ulozi tvrđave u ratu. Kad se agresorska vojska popela na tvrđavu, naši su se branitelji povukli u podrum, a malobrojno topništvo iz Grada pucalo je po tvrđavi kako bi potjeralo agresore, u čemu su i uspjeli.

Liječnici Vicko Mihaljević i Antonela Gverović Antunica učenicima su pričali o bolnici koja je, bez obzira na strahote koje su se događale, radila i tijekom rata. Liječnici i medicinske sestre davali su sve od sebe kako bi spasili ljudske živote u gotovo nemogućim uvjetima. Svi zahvati i pomoć ranjenicima odvijali su se u podrumu Opće Bolnice Dubrovnik.

Program je završen često ponavljanom rečenicom − Da se ne zaboravi!

Đino Franić, 7. a